O Maškarama

Crikvenica ima dugu maškaranu tradiciju. U Državnome arhivu je pronađen podatak da organizirane maškare u Crikvenici datiraju još od 1895. godine. Sve je počelo u Gornjem kraju. Već su se 30-ih godina 20.st. Lukić i Jačica tradicionalno oblačili u mladoga i nevesticu, a zadnji utorak prije mesopusta bi obično imali cijeli pir “pod murvicom”. Muškarci su uvijek glumili udovice. Maškare se nisu održavale u ratnim godinama. U početcima su maske bile grde, bilo je važno zakrabuljiti se i nagaraviti lice da te nitko ne prepozna, jakne su se okretale naopako, a za instrumente su ljudi uzimali poklopce, lonce… Najbliži su staroj tradiciji maškaranja ostali grižanski Krabunosi. U obiteljskim su arhivima pronađene fotografije crikveničke grupe Jokeri na riječkome Korzu, koje datiraju iz 1962. godine, razdoblja kada u Rijeci još nije bilo karnevala. 

Prije izgradnje hotela International (Inter) zabave su se održavale u nekadašnjem Domu kulture. Nakon izgradnje hotela (1965. godine) i početka organiziranih zabava, tu su bile najjače maškare na ovome području i mnogi svoja prva maškarana sjećanja vezuju upravo uz Crikvenicu. Tako je, primjerice, i legenda Riječkoga karnevala, Meštar Toni, svoja prva karnevalska iskustva doživio u Crikvenici. U organizaciji maškaranih zabava šezdesetih godina sudjelovali su ugostitelji, obrtnici i krojači te mnogi znani i neznani ljudi. Organizirale su se vanjske manifestacije, utorkom su u Crikvenicu u velikome broju dolazile grupe iz zaleđa (Tribalj, Grižane, Bribir, Drivenik…), a neki od njih su pepelom posipali ljude. Nakon što su se u Interu prestale održavati zabave, u nedostatku prostora koristili su se razni hoteli (Ad turres…), a u novije vrijeme montažni šatori.
Svake godine maškare postaju vladari našega grada prve subote nakon blagdana Tri kralja. U mesopusnom se razdoblju štuju tri zadnja četvrtka nazvani tusti, husi i poberuhi. Za vrijeme poberuha grupe obilaze kuće, a domaćini ih časte fritama, jabukama, smokvama… Na čistu srijedu – Pepelnicu je običaj da se u centru grada čita šentenca, a zatim i sudi „Meriku“, krivcu za sve loše događaje u protekloj godini. Osudi ga se i spali na vrhu pristaništa te baci u more. Kroz šentencu se kritizira stanje u društvu, ismijavaju se pojedini događaji i ljudi, a obično se nije znalo tko ju je napisao i izmjenjivali su se autori. Meriko se prije radio uglavnom od slame, danas se kombiniraju i drugi materijali, a ime mu se bira i daje prema aktualnim društvenim ili političkim događajima.
Svaka generacija nosi svoje; generacija glava pokrivenih starim zavjesama i nacrnjenih lica, moderne, šarene generacije koje svoje maske više kupuju, a manje sami izrađuju… Uglavnom, nastoji se mladima prenijeti stare običaje i da se užanca ne zatare…

Maškare nekada

Maškare su u crikveničkome kraju oduvijek bile jedan od najomiljenijih oblika razonode, koji u sebi krije simboliku dozivanja proljeća i tjeranja duhova zime, igre zamjene uloga i identiteta, rješavanja tereta prošlosti i otvaranja novih, boljih mogućnosti. Ulice stare Crikvenice bile su ispunjene maštovitim dječjim i odraslim krinkama i originalnim načinima zabave, a zasigurno su najpoznatije utrke na magarcima, kojih se mnogi još prisjećaju s osmijehom…

Please wait while flipbook is loading. For more related info, FAQs and issues please refer to DearFlip WordPress Flipbook Plugin Help documentation.

Maškare danas

Suvremena Crikvenica nastoji sačuvati vrijednosti kulturne baštine, njeguje nasljeđenu tradiciju Maškara, uobličuje je u moderno ruho i prilagođava bržem ritmu života, kreira nove običaje, a istovremeno slijedi, poštuje i s ponosom se prisjeća starih…