Crikvenica ima dugu maškaranu tradiciju. U Državnome arhivu je pronađen podatak da organizirane maškare u Crikvenici datiraju još od 1895. godine. Sve je počelo u Gornjem kraju. Već su se 30-ih godina 20.st. Lukić i Jačica tradicionalno oblačili u mladoga i nevesticu, a zadnji utorak prije mesopusta bi obično imali cijeli pir “pod murvicom”. Muškarci su uvijek glumili udovice. Maškare se nisu održavale u ratnim godinama. U početcima su maske bile grde, bilo je važno zakrabuljiti se i nagaraviti lice da te nitko ne prepozna, jakne su se okretale naopako, a za instrumente su ljudi uzimali poklopce, lonce… Najbliži su staroj tradiciji maškaranja ostali grižanski Krabunosi. U obiteljskim su arhivima pronađene fotografije crikveničke grupe Jokeri na riječkome Korzu, koje datiraju iz 1962. godine, razdoblja kada u Rijeci još nije bilo karnevala. 

Prije izgradnje hotela International (Inter) zabave su se održavale u nekadašnjem Domu kulture. Nakon izgradnje hotela (1965. godine) i početka organiziranih zabava, tu su bile najjače maškare na ovome području i mnogi svoja prva maškarana sjećanja vezuju upravo uz Crikvenicu. Tako je, primjerice, i legenda Riječkoga karnevala, Meštar Toni, svoja prva karnevalska iskustva doživio u Crikvenici. U organizaciji maškaranih zabava šezdesetih godina sudjelovali su ugostitelji, obrtnici i krojači te mnogi znani i neznani ljudi. Organizirale su se vanjske manifestacije, utorkom su u Crikvenicu u velikome broju dolazile grupe iz zaleđa (Tribalj, Grižane, Bribir, Drivenik…), a neki od njih su pepelom posipali ljude. Nakon što su se u Interu prestale održavati zabave, u nedostatku prostora koristili su se razni hoteli (Ad turres…), a u novije vrijeme montažni šatori.
Svake godine maškare postaju vladari našega grada prve subote nakon blagdana Tri kralja. U mesopusnom se razdoblju štuju tri zadnja četvrtka nazvani tusti, husi i poberuhi. Za vrijeme poberuha grupe obilaze kuće, a domaćini ih časte fritama, jabukama, smokvama… Na čistu srijedu – Pepelnicu je običaj da se u centru grada čita šentenca, a zatim i sudi „Meriku“, krivcu za sve loše događaje u protekloj godini. Osudi ga se i spali na vrhu pristaništa te baci u more. Kroz šentencu se kritizira stanje u društvu, ismijavaju se pojedini događaji i ljudi, a obično se nije znalo tko ju je napisao i izmjenjivali su se autori. Meriko se prije radio uglavnom od slame, danas se kombiniraju i drugi materijali, a ime mu se bira i daje prema aktualnim društvenim ili političkim događajima.
Svaka generacija nosi svoje; generacija glava pokrivenih starim zavjesama i nacrnjenih lica, moderne, šarene generacije koje svoje maske više kupuju, a manje sami izrađuju… Uglavnom, nastoji se mladima prenijeti stare običaje i da se užanca ne zatare…

Maškare nekada

Maškare su u crikveničkome kraju oduvijek bile jedan od najomiljenijih oblika razonode, koji u sebi krije simboliku dozivanja proljeća i tjeranja duhova zime, igre zamjene uloga i identiteta, rješavanja tereta prošlosti i otvaranja novih, boljih mogućnosti. Ulice stare Crikvenice bile su ispunjene maštovitim dječjim i odraslim krinkama i originalnim načinima zabave, a zasigurno su najpoznatije utrke na magarcima, kojih se mnogi još prisjećaju s osmijehom…

Maškare danas

Suvremena Crikvenica nastoji sačuvati vrijednosti kulturne baštine, njeguje nasljeđenu tradiciju Maškara, uobličuje je u moderno ruho i prilagođava bržem ritmu života, kreira nove običaje, a istovremeno slijedi, poštuje i s ponosom se prisjeća starih…